Bogata povijest Vodica
Vodice se prvi put spominju 1402. godine, kada je započela gradnja crkve svetog Križa kraj današnjeg hotela Punta. Jedan šibenski zapis iz iste godine imenuje Vodice po prvi puta. U njemu se nalaže vodičkim kmetovima i težacima da moraju platiti za gradnju šibenske katedrale. U to doba obala je jako slabo naseljena, ima samo nekoliko kuća. Ovdje su pristajali brodovi, održavao se sajam. Razmjenjivali su se domaći poljoprivredni i zanatski proizvodi sa onima pristiglima na brodovima. Ipak, Vodice su po nečemu bile fenomen: one su izvozile pitku vodu i to sve do kraja 19. stoljeća. Uostalom, razvile su se upravo na ovome mjesto zahvaljujući bunarima s boćatom vodom. Danas su na glavnom gradskom trgu očuvana dva kao spomen na tradiciju i stare običaje. Bunar nije bilo samo mjesto gdje se dolazilo po pitku vodu i gdje se prala roba, ovdje su se odvijala sva društvena zbivanja, ovdje su se rađale ljubavi i ugovarali brakovi, ovdje se vodilo kolo i pjevala pjesma, ovdje se sastajalo i rastajalo, smijalo i plakalo.
Današnji prostor Vodica bio je nastanjen davno prije, još u antičko doba pod nazivom Arausa. Cesta kojom ulazite u grad sa lijeve i desne strane skriva naše korijene i povijest kojom je uvjetovan današnji život na ovom prostoru. Rakitnica, Mrdakovica, Pišća, Kamena i Okit, danas su imena plodnih imanja naših vrijednih težaka, a nekada su bili stanovi i sela u kojima se radilo i živjelo. Brojni materijalni dokazi svjedoče o kontinuiranom životu u ovim poljima još od željeznog doba.
1412.godine Vodice dolaze pod Mletačku upravu. Širenje naselja i porast broja stanovnika odvija se od početka 16. stoljeća uslijed mletačko turskih ratova kada se ugroženo stanovništvo iz bliže unutrašnjosti povlačilo prema obali. Obradive površine i obilje pitke vode te važnost položaja mjesta uvjetovali su nastojanja da se mjesto očuva od turskog osvajanja. stoga su već u 16. stoljeću Vodice opasane zidinama i kulama.
Nakon sloma mletačke vlasti 1797.godine Vodice su kao i ostali dio šibenskog područja došle pod vlast Austrije a u vremenu od 1806. – 1813. godine pod francusku upravu. Krajem 1813. godine obnavlja se austrijska vladavina koja se održala čak do 1918.
Vodička polja obiluju vodom i plodnom zemljom, idealno su mjesto za stanovnje i ugodan život. Stanovnici su uzgajali masline i vinovu lozu, te višnje maraske. Danas u poljima još ima vidljivih ostataka stanova u kojima se obitavalo, sačuvani su bunari i lokve na kojima se napajala stoka.
U zelenilu obrađenih polja stoje gromače, veliki kameni zidovi građeni u suhozidu, koji dijele vlasnika od vlasnika i svjedoče o dalmatinskom čvrstom duhu, volji, snazi i prkosu. Odolijevaju vremenu i stare tradicionalne građevine, bunje, koje su nekad služile kao pastirski stanovi, kao siguran zaklon od lošeg vremena ili samo kao odlagalište za alat.
Nakon konačnog odlaska Turaka, selo prosperira, gradi se sve više kuća i izvan gradskih zidina. Stanovništvo naglo brojčano raste i crkvica sv. Križa postaje premala da bi primila sve vjernike. Odlučeno je da se gradi nova župna crkva u središtu . Gradnja počinje 1746. i traje do 1749. godine, a majstor je poznati barokni graditelj Ivan Skoko. Vodice postaju samostalna općina 1891.godine. Sve više napreduju i jačaju kao gospodarsko i upravno središte.
Danas su Vodice poznati turistički centar sa tradicijom dugom 50 godina.
Preporučeni linkovi:
